U fizičkoj kulturi je zakletva "U zdravom tijelu zdrav duh". Ali, razmislite malo šta se dešava ako je tijelo zdravo a duh iz nekog razloga zatrovan? Da li takva osoba zaista može biti vrhunski sportista i čovjek koji je zadovoljan sobom i svojim rezultatima? Naš stav je da ne može.

Pobjeda, naravno, jeste važna ali nikako ne može biti važnija od čovjeka - u ovom slučaju sportiste. Poenta pobjede nije u "priželjkivanju smrti komšijine krave". Ono što je smisao svake pobjede je izazov, da budete bolji od samog sebe i da dokažete sebi da ste sposobni za rezultate i podvige koje niko od vas ne očekuje, pa ni vi sami i da na taj način steknete samopouzdanje i predstavu sopstvene vrijednosti sebe kao osobe.

Jedan od najbitnijih zadataka Psihologije sporta je i da vrati "sportski duh" i "fer-plej" i smisao sportu kao takmičarskoj aktivnosti te da spriječi dalju dehumanizaciju sportista (a posebno mladih), kao i da spriječi njihovo tretiranje kao potrošne robe, čija se vrijednost mjeri bojom metala koje su osvojili i namjerno preuveličanom vrijednošću transfera i ugovora, te da im pomogne da steknu ili povrate osjećanje samopoštovanja, ljudske vrijednosti i dostojanstva, jer je to jedini način da pokažu svoju vrijednost i postignu svoj maksimum.