KAKO BIRATE PARTNERE? ŠTA OČEKUJETE OD PARTNERA?
KAKO ZAMIŠLJATE LJUBAV? ŠTA JE ZA VAS LJUBAV?
Kako si? Kako ide? Kako ljubav? Što se još nisi udala? Dobro, hvala i razvela se…
Ili „Ma, nee… Mrzi me. Ionako je sve to isto“?
Jedna gospođa je ovako objasnila svoj problem:
„Nisam srećna, nisam ovako zamišljala svoj život, nije mi dobro, razvela bih se rado, ali opet ću naći nekog istog, ili goreg, pa bolje da sjedim i ćutim.“
To je odlično postavljen problem. Ona nije rekla „Ionako su svi isti“, nego da će ona opet naći istog – znači ona nema povjerenja u svoje izbore i plaši se da novi početak ne bi bio početak nego nastavak „beskrajnog kruga“, ne baš plavog i bez „zvijezde u njemu“.Šta je to što nas vodi u izbore koji su loši po nas? Može li se to promijeniti?
A šta je to što vi očekujete od partnera u vezi? Zamislite da imate mogućnost porudžbine. Kakvu imate sliku sebe u partnerskim odnosima? Kako ste zamišljali svoj ljubavni život? Gdje je došlo do razlaza, do mimoilaženja onog čuvenog „šta sanjam a šta mi se dešava“?
-
Koliko ste svjesni osobe sa kojom ste u odnosima, a koliko ste u projekciji i „raščišćavanju starih računa“?
-
Šta je za vas ljubav?
-
Da li je slika vaše ljubavi totalna simbioza… preplavljivanje onog drugog sobom i obrnuto? Postati jedno, sjediniti se skroz…
-
Maštate li o svojoj mitskoj drugoj polovini? Onoj jedinoj i unikatnoj koja će vas učiniti kompletnim?
-
Uletite li u ljubav snažno, bez rezerve, ne štedite se i opčinjeni ste, a onda se desi nešto i ljudi vas po pravilu razočaraju?
Loša sreća ili nešto drugo?
-
Ili ste od onih koji ne traže nešto što se zove druga polovina „jer ja nisam pola osobe pa da tražim drugu polovinu“?
-
Da li je za vas ljubav sloboda iz koje volimo koga poželimo, kad poželimo?
-
Vi ste suviše kompleksna ličnost da sve nađete u jednoj osobi, nego funkcionišete na više “nivoa“: imate jednu osobu na koju uvijek možete računati (kao što ste nekad mogli ili niste mogli računati na mamu ili tatu) ali ima još toliko zanimljivih osoba koje osvajate na kraće ili duže vrijeme?
-
A kako vaš partner zamišlja svoju idealnu ljubav? Jeste li se sreli u tim zamišljanjima? Niste? Odkud onda zajedno? Jeste?
U čemu je onda problem?
Ako je kod vas sve u redu, vi onda niste na ovoj stranici...
KAKO VOLITE?
Između ostalih zamki i prepreka, dva prilično klizava terena na putu do sreće (ljubav je put do sreće?) su naša svijest o obostranosti i bezrezervnoj ljubavi.Da li preziremo ideju o obostranosti kao neki vid računice ili nam je sasvim pirodno da postavimo drugima granice tamo, gdje smo ih i sebi postavili i ne dozvoljavamo drugima da nam rade ono što nije dobro za nas i što i mi ne radimo njima? Zdrav odnos počiva na pretpostavci da ne radimo drugima ono što ne bismo željeli da oni rade nama. Zvuči jednostavno? I jeste. Život je jednostavan u svojim pravilima ako mi ne izmišljamo igrice.
Ideja o bezrezervnoj lljubavi je, izgleda, malo bliža ženama (možda zato što su kodirane da budu majke, a ideja bezrezervne ljubavi potiče iz tog odnosa) ali nije nepoznata ni pripradnicima muškog pola . To je ideja koja zvuči uzvišeno, romantično i napisano je mnogo divnih djela o takvoj ljubavi, koja ne zna (i ne želi da zna) za granice. Samo, prije nego postanete Stendalova ili Šekspirova junakinja, razmislite još jednom da li zaista želite život-roman ili ćete romane i poeziju pisati a život živjeti? Da li biste željeli da živite život Fride Kalo?“Ja kad volim volim do koske”, “Sve bih učinila i dala zbog ljubavi”, “Ljubav ne zna za granice” su neki od opasnih stavova, jer pod firmom “koske”, “sve” i “bezgraničnost” može biti svašta upakovano.Korisno je imati u vidu da “ugovore” sa drugim ljudima o pravilima u međusobnom odnosu “potpisujemo” na početku i da ih je posle malo teže promijeniti. Tako je sa svim odnosma, i ti nepisani ugovori često imaju duži rok trajanja od onih ovjerenih kod notara.Zašto bi neko mislio da mora činiti “sve” i žrtvovati se da bi dobio ljubav? Gdje god je “sve” tamo je i psihodinamika…
Nekad se desi da volimo ljubav umjesto osobe pored nas. Zaljubimo se u ljubav, a nismo sasvim svjesni osobe, sa kojom smo u vezi . Kad postanemo svjesni te osobe, možemo očekivati, naravno, samo jedno osjećanje – razočaranost, jer je to neko drugi, a ne onaj san od koga smo krenuli.
Humor u ličnoj terapiji
Nije nikakav grijeh ni poremećaj biti željan ljubavi. Samo, nekad su ljudi čak i očajnički “žedni” i “gladni ljubavi”. Vidite, narod je znao za to intuitivno (i bez psihologa) i imamo ove frazeologizme u našem jeziku, jer je ljubav potreba, baš kao glad i kao žedj. Zato se, u tim slučajevima i reaguje kao iz žedji i gladi – uzima se to što je pri ruci, bez prevelikih kriterijuma. Tako sebi pravimo problem ulijetanjem “grlom u jagode”. Posle se javlja osjećaj neadekvatnosti, razočaranosti, promašenosti, izgubljenog vremena, pogaženih osjećanja… Možda nam je čak i jasno da to ima neke (ili jake) veze sa tim da u ranom djetinjstvu nismo bili adekvatno prihvaćeni i voljeni, a možda to i ne dovodimo u vezu… Svejedno.Želju da budemo voljeni, ne možemo potisnuti. Zapravo, možemo na neki period, ali što to duže budemo radili ona će (kao i svaka potisnuta potreba) poprimiti neki neprepoznatljiv oblik (koji neće biti dobar za naš napredak) i izaći tako prerušena na svijetlo dana i sabotirati nas i kočiti naš razvojni put.Kako možemo izaći iz tog začaranog kruga?Kad sami sebe dovoljno volimo i cijenimo, pravićemo bolje procjene i odabire partnera. Riješićemo prepreke na putu do prihvatanja sebe i integrisanja nekih svojih dijelova koji su nam problematični. Nećemo pristajati na bilo šta što nam se nudi i nećemo se zadovoljavati mrvicama, jer cjelovitoj osobi je dovoljan samo i kompletan odnos.Prihvatite samo ono što vam zaista odgovara, gdje se osjećate dobro, voljeno, vrijedno, kompletno i budite samo tamo odakle možete nastaviti svoj rast i razvoj.
Na dobrom smo putu da riješimo svoj problem, problematičnu situaciju ili odnos ako imamo kapacitet da se šalimo na taj račun. Humor je ljekovit.Ako svoj ljubavni život, koji vam zadaje probleme, posmatrate kao antičku dramu, vjerovatno ste u većem problemu nego ako počnete da se šalite na račun toga (cinizam nije na spisku lijekova). Svog nestalnog ljubavnika, koji vam zadaje probleme, vidite kao ili Onjegina ili ga može opisati i neki novokomponovani stih? Vidite li svoj problem s prokrastinacijom i odlaganjem kao Hamletovski ili se šalite na račun svojih izbjegavanja?
