S obzirom na to da ne možemo da znamo šta (svi) ljudi misle, pa onda ni ne znamo da li svi roditeji „misle svojoj djeci ono što je najbolje za njih“, onda bi bilo u redu i da ne pokazujemo svoju velikodušnost preko leđa djece, koja najbolje znaju kako im je u njihovim porodicama i da ih ne ubjeđujemo da je sve što im se desilo (bilo) za njihovo dobro. Ono drugo što znamo je da, nažalost, ne rade svi roditelji ono sto je najbolje za njihovu djecu. Doduše, znamo i da je „put do pakla popločan dobrim namjerama“. Znamo i da se dešavaju i ubistva bez namjere (rezultat je ipak ubistvo). Nekakvim sličnim mehanizmom se ubije mnogo sreće, sigurnosti i osujeti se nečiji (potencijalno) srećan, uspješan i normalan život.
Dakle, (neki) roditelji čine svojoj djeci i loše stvari. I to je dio (nečijeg) života. Nema potrebe da sad pravimo lepezu svega šta roditelji rade loše – od zanemarivanja, preko emotivnih i drugih ucjenjivanja, manipulacija, do ozbiljnog nasilja (pri tom ne govorimo o “dvije vaspitne”), samo Vas molim, u ime te djece (koja se i kao odrasli ljudi bore sa tim “nasleđem”), da ih ne bombardujete naslovima, koji bespogovorno podržavaju stanovište, da si svi roditelji uvijek (dovoljno) dobri i da svi rade ono što je dobro za djecu.
RODITELJSKE RADIONICE
Da li ste znali da prezaštićujuće roditeljstvo ostavlja veću pustoš na polju sposobnosti djece od nezainterosovanog roditeljstva? Zapitajte se kako će se snaći vaše čedo onog dana kad vi više ne budete u prilici da radite toliko mnogo za njega.
Očekujete da će jednog dana, kad napune određeni broj godina, nekim magičnim putevima vaša princeza i vaš naslednik dobiti sve sposobnosti koje su potrebne uspješnim i srećnim ljudima, a do tada ćete vi brinuti o svemu? Koje su to sposobnosti koje su im neophodne za život? Da li vi imate te sposobnosti? Kako ste ih izgradili? Od čega zapravo štitite svoju djecu? Možda od nekih svojih strahova? Da li su oni realni po vašu djecu? Koji je motiv i cilj vašeg roditeljskog stila? Da li je vaš cilj da svoje ptiče spremite za let ili da napravite neku sliku o sebi?Vjerovatno ste pročitali više puta nešto slično ovome: “Sve što uradite umjesto svog djeteta, uradili ste protiv njega”. Sjetite se toga kad god krenete da zavežete pertle svom đaku ili (znam da vi niste takvi, ali zbog slikovitosti) mu radite domaći ili sakupljate igračke posle igre ili…pa, znate vi najbolje šta sve radite…
Zašto raditi nešto što ostavlja loše posledice na dijete?Radionice se organizuju povremeno i otvorenog su karaktera, a možemo zajedno organizovati radionice za vas i vaše prijatelje, kolege, zaposlene u vašem preduzeću.Roditeljske konsultacije se obavljaju i individualno ili u parovima.
Jeste li zaboravili da zagrlite svoje dijete jutros? Da mu kažete da ga volite? Ne zaboravljajte. Upišite u agendu, toliko je važno. Neka znaju da su voljeni, oduvijek, bazuslovno, a da ništa nisu uradili, još dok su bili u stomaku. Oni koji to znaju, ne traže ljubav na pogrešnim mjestima, ali se ne plaše ni da je prihvate.A jeste li ih pohvalili? Kako ih pohvalite? “Kako si mi lijep! Pametan! Kako ti je lijepa kosa! Haljina!” Šta postižete pohvalama? Šta postižete pohvalama izgleda? Kome šaljete poruku? Da li možda tako ućutkujete svoju nasigurnost? Šta govori šaptač u vama?Budite oprezni čak i sa pohvalama talenata . Korisnije su za vašu djecu i bolji vaspitni učinak će imati pohvale koje šaljete na račun njihovog truda i zalaganja, a ne onih osobina koje imaju slučajno, dato, samo od sebe…Ranije roditelji nisu često hvalili svoju djecu, govorili su da su naučili iz narodnih poslovica mudrost “Ko se hvali, taj se kvari !” A onda su došle generacije koje su na Internetu naučile mnogo toga, između ostalog i da je djeci beskrajno potrebna podrška i ljubav, da su iza svakog uspješnog čovjeka stajali prvo roditeljji koji su vjerovali u njega. I onda oni vole, podržavaju, vjeruju i manifestuju to. Uvijek, često, što češće, što više pred drugima…Jedan dječak trenira, otac ga posmatra. I podržava ga. I voli ga. I želi da mu to pokaže. On je dobar i brižan otac,ostavio je mnogo važnih poslova da bi bio na treningu svog sina. Dječak je pomalo nespretan, a i tek od skoro trenira, ali tata se raduje i podržava ga i često uzvikuje njegovo ime i -“Bravo!” i dječak se raduje i maše tati i traži ga pogledom, pa propusti ponekad loptu … ali ne bi da rastuži tatu koji se, eto, raduje čak i kad on promaši i kad se druga djeca smiju. Možda se dijete pita da li tata uopšte zna pravila? Možda ne voli da se njegovo ime čuje baš toliko često u smiješnim situacijama? Oli očito želi da usreći tatu. Želi da se tata osjeća dobro, pa mu maše dok drugi igraju… Nije lako biti dijete današnjim roditeljima! Djeca nisu glupa i nemojte ih zbunjivati čudnim, nelogičnom signalima. Nema potrebe da im čestitate kad gube ili promaše, ali im čestitajte na kraju za trud i pokušaj. Niko nije toliko loš da mu se nema na čemu čestitati, neko je brz, neko precizan, neko uporan, neko dobar drug… Nema potrebe da svoje oduševljenje i čestitke šaljete u prazno. Najbolja podrška vašem roditeljstvu će biti jedno malo pitanje – “Kakvu poruku šaljem svom djetetu ovim ponašanjem/reakcijom?”